90 GODINA SESTARA MILOSRDNICA U SISKU

Objava: 04.12.2016

Već 90 godina sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog djeluju u Sisku i našoj župi.

Ova velika obljetnica proslavljena je 4. prosinca 2016. kojom prigodom je misu zahvalnicu u katedrali Uzvišenja svetog Križa predvodio biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i katedralnim vikarom vlč. Robertom Jakicom.

Uz sestre iz sisačke zajednice sv. Josipa s. Mirjanu Turković, s. Karlu Ivančić i s. Krešimiru Katarić, slavlju su nazočile i sestre koje su nekada djelovale u Sisku te dvadesetak sestara iz središnje kuće u Zagrebu predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. Miroslavom Bradica i provincijalnom glavaricom Zagrebačke provincije Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije sestara Milosrdnica s. Marijom Elizabetom Peršić.

S. Miroslava Bradica podsjetila je na uspješno djelovanje sestara u Sisku na području obrazovanja, ali i na osobito teško razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada je sestrama zaplijenjena imovina i zabranjeno djelovanje.

Na kraju sestrama se na djelovanju i neizmjernom doprinosu župi, u ime svih vjernika, zahvalio i katedralni župnik preč. Marko Karača.

Nakon mise biskup je u Pastoralnom centru "Petar Žagmeštar" sestrama sv. Vinka, a povodom 90 godina djelovanja u Sisku, dodijelio Odlikovanje sv. Kvirina.

Govor s. Miroslave s kraja misnog slavlja:

Povijesni hod i djelovanje sestara milosrdnica kroz 90 godina u Sisku

 Preuzvišeni oče biskupe, poštovani monsinjore kancelare, poštovani gospodine župniče,  draga braćo svećenici, drage sestre i dragi vjernici sve vas iskreno pozdravljam i zahvaljujem na ovom lijepom Euharistijskom slavlju kojim ste uzveličali naš 90 jubilej  tihog i nesebičnog služenja sestara milosrdnica u gradu Sisku.

U ovom svečanom trenutku proslave jubileja želim ukratko predočiti život i djelovanje milosrdnih sestara u ovome gradu. „Godine 1926. dne 6. kolovoza na Svetkovinu Preobraženja Kristova u prvi petak posvećen Božanskom Srcu Isusovu  počele su djelovati sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz zagrebačke Kuće matice  u gradu Sisku“ čitamo u Kronici sestara.

Sestre dolaze na poziv prečasnog gosp. Janka Borkovića tadašnjeg sisačkog župnika, i smještaju se kuću u blizini crkve s pročeljem prema širokoj otvorenoj ulici koju za tu namjenu već ranije kupuje poglavarstvo Družbe.  Nakon određenih popravaka ( budući da je kuća bila trošna ) i prilagodbe prostorija za buduću djelatnost obavljen je blagoslov po biskupu Dominiku Premužu. Nakon što je poglavarstvo Družbe vlastima predočilo plan rada sestara:Otvaranje ženske stručne škole, dječjeg zabavišta, domaćinske škole i škole za učenje glasovira,  dobivene su od nadležnih Ministarstava sve potrebne dozvole.

Početkom rujna 1926.g. otvoreno je Dječje zabavište uz uvjet da ga Družba o svom vlastitom trošku uzdržava i njime upravlja. Istovremeno u jesen iste godine  izvršen je upis velikog broja djece u „ Nižu žensku zanatsku školu s pravom javnosti u Sisku“.

Na samom početku rada djelovalo je 6 sestara milosrdnica na čelu sa svojom predstojnicom s. Andrejom Valjavec koje su svojim marljivim i stručnim radom pokrivale sva područja djelovanja. Zbog upisa velikog broja djece dotadašnji školski prostor uskoro postaje premalen. Stoga već 1927. g. Poglavarstvo Družbe započinje izgradnju nove i veće školske zgrade a ujesen 1928. nastava se već održava u novoj zgradi. U listopadu 1933.g. sestre otvaraju Tečaj za krojenje  i šivanje rublja i haljina za odrasle djevojke sa prvih 16 učenica. Zapažen  i mnogim pohvalama praćen je rad Dječjeg zabavišta i Glazbene škole u Sisku zahvaljujući  neumornom i stručnom radu s. Alme Lesić koja se istakla i vođenjem velikog crkvenog zbora.

Od godine 1930. postoji u samostanu u Sisku i  internat za učenice zanatske škole   i učenice ostalih državnih škola. O lijepom odnosu građanstva grada Siska i sestara te iskrenom priznanju njihova plemenitog rada svjedoči i darivanje vrlo vrijednog radio aparata sestrama u određenoj prigodi.

Dolaskom Drugog svjetskog rata rad sestara je znatno otežan jer  vojska zauzima školske  prostorije. Dječje zabavište je dokinuto a zanatska škola nastavlja svoj rad u veoma skučenim prostorima uz najveće žrtve. Istovremeno zbog velikih životnih  napora razboljelo  se i umrlo nekoliko sestara.

Koncem 1945. oduzete su sestrama milosrdnicama sve škole i bolnice i nasilno prekinut njihov dugogodišnji plemeniti odgojno prosvjetni i karitativni rad. Istu sudbinu doživješe i odgojne ustanove u Sisku: dječje zabavište, zanatska škola i internat.

Premda je jednokatna zgrada koju su sestre gradile za školu i internat već 1945.g. bila oduzeta sestre zadržavaju vlasništvo sve do 1962.g. nakon čega  nacionalizacijom prelazi u društveno vlasništvo kao općenarodna imovina i postaje državni Dom za djecu.

Nastupom demokratskih promjena pokušale smo poraditi oko povrata zgrade  nudeći Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi vlastiti rad i vodstvo doma jer smo u brizi za tu napuštenu djecu  prepoznale svoju karizmu. Nažalost, bile smo odbijene a naše plemenite namjere bile su u jednom novinskom članku protumačene kao naša želja da izbacimo siromašnu djecu na ulicu i to baš uoči Božića.  Svi naši kasniji pokušaji nisu urodili plodom premda smo nudile korisne sadržaje tako potrebne stanovnicima grada Siska i njihovoj djeci. Još uvijek se nadamo da će čelni ljudi ovoga grada čuti naše molbe i pomoći nam u povratu naše zgrade jer pravno gledajući ne postoji zapreka.

Nakon ukinuća škola i oduzimanja školske zgrade sestre proživljavaju teške trenutke. Oduzete su im krušne karte, zabranjeno im je poučavanje u glasoviru čime bi barem nešto zaradile. Bave se šivanjem i pletenjem kako bi pribavile najnužnije za život a dobri ljudi pomažu im donoseći im kriomice u crkvu vrećice sa namirnicama.

Mala samostanska zgrada s komadićem vrta  u koju su sestre bile smještene  iziskivala je mnoge popravke Sestre su na različite načine svojim marljivim radom priskrbljivale sredstva da bi održavale kuću i preživjele. U teškim poratnim vremenima sestre su djelovale i karitativno pomažući siromašnim obiteljima. Na uporne molbe roditelja u svoj skučeni prostor sestre uzimaju i djecu na čuvanje  što je urodilo kasnijim otvaranjem dječjeg vrtića  kojeg je najprije vodila učiteljica s. Imelda Čmigović , a kasnije nekoliko mlađih sestara. Dječji vrtić djelovao je gotovo 20 g. sve do 1996.g.  i okupljao oko 18-ero katoličke  i pravoslavne djece.  U II. dijelu Povijesti Družbe stoji zapisano:“ Prostori u kojima djeca borave ne odgovaraju propisima za rad s predškolskom djecom, ali se djeca među sestrama osjećaju dobro, jer su voljena i rado primljena!“ Upravo iz ovog vrtića niklo je i prvo duhovno zvanje Elizabeta Vilenica, danas s. Samuela  koja je polazila naš vrtić u Sisku, završila našu Žensku opću gimnaziju, Teološki fakultet i danas uz predavanje vjeronauka u školi intenzivno radi na duhovnim obnovama mladih djevojaka.

Sestre nastoje njegovati dobre odnose i sa vodstvom Dječjeg doma „Vribina“ koji je smješten u oduzetoj školskoj zgradi te se često organiziraju zajednički programi u kojima sudjeluju djeca iz Doma i djeca iz samostanskog vrtića.

Uz prosvjetno djelovanje sestre milosrdnice bavile su se i karitativnim radom te su kroz 16 godina (od 1950 do 1966.g.) radile u državnoj bolnici u Sisku ali u civilnom odijelu. Ulaskom sestara u mirovinu smanjuje se broj zaposlenih sestara a godine 1977. napustila je rad u bolnici i posljednja sestra s. Hubertina Đimbek.

Kroz dugi niz godina sestre su djelovale u župi sv. Križa kao sakristanke, orguljašice i katehistice i bile su od velike pomoći tadašnjim svećenicima.

Danas u gradu Sisku djeluju 3 sestre milosrdnice. S. Mirjana Turković i s. Karla Ivančić angažirane su u pastoralnom radu. Brinu o ljepoti crkvenog prostora liturgijskog ruha, pjevanju i sviranju uz predavanje vjeronaučne građe u školi. S. Krešimira Katarić, koja je nedavno stigla u Sisak, preuzela je vodstvo prvog katoličkog biskupijskog vrtića koji sutrašnjim danom započinje svoj rad.

Dok zahvaljujemo dobrom Bogu za sve milosti darovane kroz dugi niz godina i našim dragim preminulim sestrama za njihove nesebične žrtve molimo obilni Božji blagoslov sadašnjim sestrama koje nastavljaju njihovo plemenito djelo. Ujedno ih toplo preporučujemo očinskoj brizi oca biskupa i vašoj plemenitoj dobroti, dragi građani  ovog lijepog grada Siska.