MILOSRĐE - ZNAK BOŽJE PRISUTNOSTI

Objava: 22.04.2016

U četvrtak 21. travnja predavanje pod nazivom "Milosrđe – znak Božje prisutnosti" održao je fra. Domagoj Augustin Polanščak, dominikanac. Predavanje je bilo u našem pastoralnom centru "Petar Žagmeštar", a organizatori su bili naša župa i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika Sisak.

Fra. Domagoj je progovorio o milosrđu Božjem kroz nekoliko Biblijskih prispodoba te kroz događaje s kojima se svakodnevno susreće kao svećenik.

Predavač je istaknuo kako je vlast opraštanja grijeha pridržana isključivo svećenicima, ali je svaki kršćanin pozvan biti misionar i svjedok božanskog milosrđa koje kao prvo treba tražiti.

"Čovjek koji ne priznaje vlastite slabosti i propuste ne traži milosrđe, a to znači da ne traži Boga. Misli da je snažan, a zapravo je slab. Misli da ima sve što je potrebno, a zapravo ima vrlo malo ili ništa. Misli da živi u skladu s istinom, a zapravo živi u laži. Kao drugo trebamo u potpunosti vjerovati u Božansko milosrđe. Naime, postoje ljudi koji misle da su njihovi grijesi tako teški i sramotni da nadilaze Božansko opraštanje. Međutim, u Knjizi proroka Izaije Bog poručuje: Hajde, dakle da se pravdamo, govori Jahve. Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna" (Iz 1,18) I konačno, kao treće, milosrđe treba živjeti. Ne trebamo se bojati opraštati jedni drugima jer to nije znak slabosti, već znak snage, hrabrosti i kršćanske zrelosti. Na to nas poziva i Sveto pismo. U evanđeoskom govoru na gori Isus je rekao: "Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!" (Mt 5,7). Apostol Jakov to izriče na drugačiji način: "Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom." (Jak 2,13). Gospodnja molitva nas podsjeća da Bog oprašta nama naše grijehe onako kako mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas."

Predavanje je zaključio riječima kako Biblijske prispodobe kojima se poslužio da bi opisao Božje milosrđe daju svijetu jedan novi pogled na pristup grešnicima, jer je potpuno drugačiji od onog na što su ljudi navikli.

"Ovaj pristup nas uči da trebamo osuditi grijeh, a ne osobu koja je počinila grijeh. I ne samo to. Grešnike trebamo ljubiti kako ih je ljubio Isus Krist. Trebamo im pristupiti. Trebamo s njima razgovarati. Trebamo ih upozoriti, a ne odbaciti. Trebamo im dati priliku za novi početak. Netko bi mogao reći da se osoba treba prvo pokajati da bi dobila novu priliku. To je točno. Ali i pokajanje je potaknuto Božjom milošću koja može djelovati i djeluje kroz ljude. Preljubnica se pokajala kad je vidjela da se Isus zauzeo za nju pred bijesnom ruljom. Obratila mu se riječju koja je bila znak probuđene vjere, a to je riječ "Gospodine": Zato učinimo i mi ono što je do nas da bi grešnici osjetili žaljenje zbog onoga što su učinili… Isus je to najbolje pokazao kad je rekao preljubnici: "Idi i odsada više nemoj griješiti!" (Iv 8,11). Neka ove riječi budu ohrabrenje nama koji smo grešnici, ali i poticaj nama koji živimo s grešnicima."