Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu ili Svijećnicu, 2. veljače 2022. večernje misno slavlje predvodio je naš župnik preč. Marko Karača.
Na početku misnog slavlja župnik je blagoslovio svijeće koje su vjernici donijeli na misu, i koje će tijekom godine gorjeti u raznim prigodama u njihovim domovima.
Donosimo župnikovu propovijed u cijelosti:
"Draga braćo i sestre!
Danas je četrdeseti dan nakon Božića. Kako vrijeme leti!
A što se sve nije dogodilo u ovih četrdeset dana?
Svečano vrijeme Adventa i Božićnog slavlja – skoro su posve zaboravljeni. Zakoračili smo u Novu godinu – s kojom su došle i nove brige, novi problemi, planovi i želje.
Danas, četrdeset dana nakon Božića, 2. veljače – sjećamo se tog važnog datuma.
U Novom Zavjetu taj dan ima posebno značenje.
Četrdeset dana nakon rođenja – svi su židovski roditelji prvorođenoga dječaka prikazivali u Hramu i posvećivali Bogu.
Kako je propisivao Zakon Gospodnji, prinosili su mu – „par grlica ili dva golubića“. Tako su trebali izraziti i posvjedočiti svoju zahvalnost Bogu za darovano dijete. To je prastari židovski običaj kojega su se držali i Isusovi roditelji Josip i Marija.
Spominjući se toga – danas slavimo blagdan Gospodinova prikazanja.
U središtu ovoga blagdana je PRIZOR – u kojemu starac Šimun uzima dijete Isusa u naručje i hvali Boga za ovaj veličanstveni završetak svoga života. Starac Šimun i starica Ana su iz iskustva vlastitog vjerničkog života – posvjedočili da put vjere ni za koga nije lak put. To su navijestili i Isusovim roditeljima, Mariji i Josipu. Navijestili su – da će Isusov put spasenja biti vrlo težak i zahtjevan. Mariji će također biti teško i gledati Isusovo napredovanje putem koji vodi čitav svijet prema spasenju.
Današnje euharistijsko slavlje označeno je ( gdje je to moguće) PROCESIJOM SA SVIJEĆAMA.
I u našim rukama gorjela je svijeća koje označava ono svjetlo koje smo primili na krštenju. SVIJEĆE su znak naše vjere i nade u uskrsnuće. One nas podsjećaju i na onaj dan kad su nas naši roditelji donijeli na krštenje.
Svijeće koje smo blagoslovili – podsjećaju nas i na ZAŠTITU kojom i nas prati Isusova majka Marija na našem životnom putu.
Ona je u Hram unijela Isusa – Svjetlo Svijeta. Ona nas poziva – da zajedno s njom slijedimo Isusa. Svijeća daje svjetlost tako da izgara, samu sebe predaje i troši se. Svijeća je znak Isusovog i našeg žrtvovanja za otkupljenje svijeta.
Svijeće nas također podsjećaju na starce Šimuna i Anu.
Značenje imena Šimun jest „slušatelj Božje riječi“. On je svoju nadu u ostvarenje Božjih obećanja potkrepljivao slušanjem i čitanjem Božje riječi. Starica Ana je svojim molitvama i postovima neprestano služila Bogu. Ovih dvoje staraca primjerom svoga života pozivaju i nas – da neprestano molimo i trošimo svoje dane u služenju Bogu i ljudima na spasenje.
Čitanje Božje riječi i razmatranje dubina Božje poruke – ohrabruje nas u teškim trenucima našega života. Svojim izvještajem o Isusovom prikazanju u Hramu evanđelist Luka nam je dao primjere za različite oblike življenja naše vjere. Na nama je da na njih odgovorimo svatko na svoj način i primjereno svojoj dobi.
Marija i Josip vraćaju se kući s Božjim blagoslovom da se iznova suoče sa svakodnevnim životom.
Šimun i Ana vraćaju se također svome redovitom staračkom vjerničkom životu spremni umrijeti radosni – jer su vidjeli vrijednost svojim molitava i postova, vrijednost svoga vjerničkog života.
Poput njim – i mi smo obdareni Božjim posebnim blagoslovom u ovome bogoslužju.
Taj blagoslov bi nam trebao dati snagu – da ostanemo budni i pozorni za Božje upute koje nam se svaki dan daju.
S njime pođimo i mi u svoju svakodnevicu i svoj život oblikujmo po njegovoj volji s predanošću u služenju Bogu i s pouzdanjem – da će, unatoč svim poteškoćama, naša nada spasenja biti u Bogu ispunjena."
Tijekom misnog slavlja pjevao je naš katedralni zbor pod vodstvom prof. Jelene Blašković, a svirala je časna sestra Paula.
