Ivan Ogilvie rođen je od kalvinskih roditelja 1579. godine u Škotskoj. Još kao dječak poslan je na europski kontinent da proširi svoje obrazovanje gdje se obraća na katoličku vjeru. Stupa u Družbu Isusovu i već je u prvim godinama redovničkog života cijenjen zbog svoje iskrenosti i muževne pobožnosti te izvanredne sposobnosti u radu s mladima.
Tadašnji general reda poslao ga je 1613. godine u Škotsku da ondje svoje sunarodnjake utvrdi u katoličkoj vjeri a one koji su otpali da vrati. Ogilvie se potajno iskrcava u škotsku i odmah polazi u njezine sjeverne predjele. Naglo se vraća u Francusku gdje se savjetuje sa svojim poglavarima o predstojećem radu. Neumorno je radio u škotskoj dan i noć, oprezno doduše, no uvijek u opasnosti da bude otkriven i predan na smrt.
Izdajnički je bio predan te 14. listopada 1614. godine u Glasgowu zatvoren u podrumima nadbiskupske palače. Već kod prvog preslušavanja bio je upitan tko je poglavar Crkve u škotskoj: kralj ili papa? On je nedvojbeno izjavio da je duhovna glava Crkve u škotskoj papa i za tu je istinu osuđen na smrt te 10. ožujka 1615. godine i pogubljen. malo prije same smrti javno je priznao svoju građansku lojalnost kralju, koji ima vlast u vremenitim stvarima, no on u savjesti ne može priznati kralja glavom na duhovnom području. Za svoje katoličko uvjerenje i papin primat pošao je hrabro u smrt, ali i vedro, opraštajući svojim progoniteljima, moleći za njih do posljednjeg daha.
Ivan Ogilvie može biti primjer jakosti svima koji trpe za Krista i zbog vjere u njega. Takvih danas ima mnogo. Zato je dobro što Crkve kanonizacijama i danas stavlja za uzore i nasljedovanje junake iz prošlih dana.