Već u ranom djetinjstvu Karlo Boromejski prima tonzuru kao znak pripadnosti kleričkom staležu. Ovaj je čin obavljen kako bi Karlo mogao primiti u nasljedstvo crkvena imanja svojih roditelja. Sa 16 godina odlazi na studije gdje stječe velika znanja. Za vrijeme studija Karlov ujak kardinal Giovanni Medici postaje papa i uzima ima Pio IV. Papa poziva Karla u Rim i on već u 21. godini postaje apostolski protonotor, veliki penitencijar, šef uprave crkvene države, kancelar Crkve, kardinal, nadbiskup Milana, protektor raznih redova i država. On je bio i prvi kardinal državni tajnik u današnjem smislu, druga po važnosti ličnost u Crkvi. On drži u rukama niti papine unutrašnje i vanjske politike. Kroz njegove ruke prolazi sva korespodencija s kraljevima i biskupima. Neshvatljivo je kako je mogao obavljati toliko poslova. Bio je pravi fenomen radne sposobnosti. Bio je čovjek izvanredno jake volje. Spavao je samo pet sati. I tako je kraj svih poslova pronalazio vremena za molitvu i studij. Velikim mu je prijateljem i savjetnikom postao sveti Filip Neri. Velika je zasluga sv. Karla da je nakon mnogih pregovora uspio nadvladati mnogobrojne diplomatske i organizacijske poteškoće da bi se mogao nastaviti i dovršiti obnoviteljski Tridentsk sabor. Milano nije 80 godina vidio svoga biskupa, već su ga zamjenjivali generalni vikari. Karlo je pošao u Milano u svoje nadbiskupsko sjedište.
Bio je čudo radinosti. Njegova korespondencija u ambrozijanskoj biblioteci broji 268 folijanata, a sadrži 35 000 pisama.
Umro je 1584. godine u dobi od 46 godina, iscrpljen molitvom, pokorom, napornim radom, brojnim putovanjima - stizao je i u najudaljenije i najzabačenije predjele svoje nadbiskupije - a osobito nesebičnim zalaganjem i služenjem svima za vrijeme velike pošasti kuge u Milanu. Umro je, ali i mrtav još govori kao jedan od divova biskupskoga pastorala