Bolesnici i patnici naći će u svetoj Lidvini krasan uzor kako se podnosi dugogodišnja patnja. Kroz 38 godina podnosila je strpljivo i Bogu odano tešku bolest i tako na svom tijelu nadopunjavala ono što još nedostaje Kristovim mukama i tako postala vjerna zaručnica Krista Patnika. Lidvina, jedino žensko između devetero djece, potjecala je iz skromne obitelji. Vedre naravi stekla je brojne prijatelje. Kada su je roditelji planirali udati, a bila je izuzetne tjelesne ljepote, izjavila je da ima druge misli te da na razmišlja o udaji. Roditelji udovolje njenoj želji. U zimi godine 1395/96. nakon teške bolesti jako je oslabila. Na poziv prijateljica, onako iscrpljena, odlazi na klizanje na kojem nepažnjom jedne prijateljice padne i slomi rebro. Od tada nije više nije ustajala iz kreveta niti su njezine noge dotakle tlo. Prvi tadašnji liječnik zemlje, koji je liječio grofove izjavio je da se tu radi o neobičnom slučaju i da ljudsko znanje pred Božjom rukom mora zašutjeti. Lidvina je trpjela teške boli. Njezino je tijelo počelo polako trunuti. Glas se o bolesnici i njezinu strpljivom trpljenu pronio na daleko, te počeše ljudi k njoj hodočastiti kao svetici. Umire 14. travnja 1433. Leon XIII. godine 1890. potvrdio je njezino štovanje, a Kongregacija obreda godine 1892. odobrila je službu Božju - misu i časoslov na njezin blagdan. Svetičine relikvije časte se po raznim crkvama i samostanima Austrije, Belgije i Nizozemske.