Prije podnevnog Angelusa 4. listopada 1992. papa Ivan Pavao II. progovorio je s prozora svoje radne sobe okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra u Vatikanu o ruskom svecu Sergiju Radoneškom. Evo što je rekao: "Danas Rusko-pravoslavna crkva slavi 600. obljetnicu smrti sv. Sergija iz Radoneža, poznata kao velikog učitelja monaškog života i zaštitnika Rusije. On je radio ne samo na širenju monaštva i svetosti monaškog života, nego je isto tako postao glasnik kršćanskih vrednota u zemlji, tada ugroženoj raznim unutrašnjim razdorima i vanjskim napetostima.
Sergij Radoneški se rodio 3. svibnja 1314. kod Rostowa, a umro 25. rujna 1392. u Troice-Sergijewo-Samostanu, 60 km udaljenom od Moskve. Od g. 1336. živio je kao pustinjak u prašumi kod Radoneža. Od godine 1344. živi kao monah svećenik i opat samostana Presv. Trojstva, što ga je sam podigao. G. 1354. uvodi ondje cenobitski, tj. zajedničarski način života. Kako je iz povijesti ruskog monaštva poznato, taj je samostan postao polazna točka brojnih novoosnovanih manastira. G. 1378. sv. Sergij je odbio naslijediti moskovskog metropolita Aleksija. Još za života Sergij je postao štovani i rado slušani osnivač asketske škole koja bijaše oplodila monaški život u Rusiji.
Posve je razumljivo da je čovjek takva formata odmah poslije smrti bio štovan kao svetac. Njegovo je ime bilo uneseno u jednu liturgijsku knjigu na slavenskom jeziku, objavljenu u Rimu, pa je na taj način priznat i od Rimske crkve. Nakon komunističke revolucije u Rusiji njegove su relikvije prenesene u jedan muzej u Moskvi, a kad je došao blaži režim, vraćene su opet u njegov samostan te izložene na čašćenje svim posjetiteljima.