U katedralnoj župi Uzvišenja Svetog Križa u Sisku već dugi niz godina djeluje Župni caritas s većim ili manjim prekidima.
Za vrijeme Domovinskog rata potrebe su bile velike, uglavnom zbog velikog priljeva prognanika s područja Banovine, a kasnije i Bosne i Hercegovine. Tada je pomoć dolazila u šleperima i to uglavnom iz inozemstva. Caritas Župe je u to vrijeme bio spas za mnoge koji su ostali bez ičega. Tone i tone hrane, odjeće i drugih stvari prošle su kroz ruke volontera koji su donacije vrijedno raspoređivali svima koji su došli. Nakon završetka Domovinskog rata prestala je dolaziti i pomoć iz inozemstva. Prognanici su se polako vratili kućama, a i rad Župnog caritasa je zbog toga prekinut.
U siječnju 2005. godine, na poticaj kardinala Bozanića da se u svim župama ponovno aktivira rad Župnih caritasa, tadašnji župnik preč. Dragutin Toplak Nadbiskupskom duhovnom stolu dostavio je prijedlog članova Odbora Župnog caritasa župe Uzvišenja Svetog Križa u Sisku.
Od Nadbiskupskog duhovnog stola potvrđeni su članovi i uspostavljen Caritas župe Uzvišenja Svetog Križa u Sisku.
Rad Župnog caritasa započeo je 18. veljače 2005. godine i tada neprekidno radio dva puta tjedno.
Župa je za rad Caritas osposobila prvo jednu prostoriju u Pastoralnom centru sa ulazom iz dvorišta, a zatim dvije prostorije sa ulazom iz cintora crkve.
Od 14. studenog 2011. godine roba iz dosadašnjeg prostorija župnog Caritasa preseljena je u prostore Biskupijskog caritasa i Župni caritas prestaje s dotadašnjim načinom rada. Od tada se volonteri Župnog caritasa trude nekoliko puta godišnje, a posebno prije Božića i Uskrsa prikupiti hranu i u obiteljskim paketima podijeliti je korisnicima.
Na početku rada 2005. godine, a nakon uvida u stanje na terenu vidjelo se da je svim korisnicima najpotrebnija hrana, higijenski pribor, a zatim odjeća, obuća te druge stvari. Uspjelo se nabaviti police za robu od obitelji Badovinac i Zaloker, te se krenulo u rad i obavještavanje svih potencijalnih donatora i korisnika preko medija i kroz župne oglase.
Pokazalo se da je ljubav doista dosjetljiva, tako da su donatori donosili razne stvari – dječju, mušku i žensku odjeću i obuću, igrače, posuđe, čaše, pribor za jelo, stare lustere, kućanske aparate, posteljinu, zavjese, računala i drugo.
Za namještaj i bijelu tehniku Župni caritas bio je samo posrednik između donatora i korisnika obzirom da ne posjeduje veliko skladište ili prijevozno sredstvo kojim bi se takve donacije mogle odnijeti od donatora do korisnika.
Najveći donator u to vrijeme bio je Grad Sisak bez kojeg se ne bi moglo prikupiti mjesečne obiteljske pakete hrane za kojima je uvijek i najveća potreba.
U vrijeme dok je ekonomska situacija u gradu bila stabilna i sisački obrtnici su rado donirali za Caritas.
Po dolasku novog župnika vlč. Antuna Sente uvodi Božićni i Uskrsni ručak za sve korisnike Caritasa Župe. Ponovnom uspostavom Sisačke biskupije tim ručkovima pridružuje se i sisački biskup Vlado Košić. Od kada je osnovana Pučka kuhinja u sklopu Biskupijskog caritasa, ovaj vid okupljanja korisnika je prestao.
Subotom se korisnicima Župnog caritasa vrši podjela kruha koji se u suradnji s Biskupijskim caritasom dobiva iz Interspara. Već tradicionalno u jesen obitelj Selanac iz Crnca donira svoje poljoprivredne proizvode od kojih dio darujemo i Biskupijskom caritasu. Postoje i vjerni donatori koji žele biti anonimni, a koji redovito doniraju veće količine konzervirane hrane, povrća i slično koju također dijelimo s Biskupijskim caritasom. Pčelari našeg kraja doniraju med.
Zahvaljujući razumijevanju i suradnji s župnikom preč. Markom Karačom, 2014. i 2015. godine veće količine mandarina koje je donirala obitelj Kapović iz Opuzena, podijelilo se župljanima, ali i udrugama, ustanovama i poduzećima s kojima je Župni caritas surađivao tijekom godina. 2014. godine radilo se o 40 tona mandarina, a 2015. godine prva pošiljka bila je u količini od 25 tona.
Od 2011. godine naš Župni caritas na poziv Grada Siska predlaže volontere za priznanje „Volonter godine Grada Siska“. Prve godine priznanje je dobila Milica Rabatić, 2012. godine Marija Ivšić, 2013. godine Rozvita Baljak, dok je 2014. godine priznanje dobio Ivan Zabreščak.
Korisnika Župnog caritasa ima oko tristotinjak obitelji – među njima su obitelji s djecom, samci, te starije osobe. Većina ih stanuje na području župe, no dolaze korisnici i iz drugih dijelova grada, pa čak i dalje.
Obzirom na činjenicu da Župni caritas ne uspijeva svaki mjesec pokriti potrebe za hranom, morao se uspostaviti kriterij podjele paketa hrane. Taj obiteljski paket hrane sadrži kilogram šećera, brašna, soli, litru ulja, te vrećicu tjestenine i riže. Prvi kriterij je da korisnici moraju imati prebivalište na području župe, zatim da su korisnici socijalne pomoći, te da imaju primanja manja od 1.000,00 kuna. Ukoliko postoji još paketa dijele se svima ostalima.
Sve ostale stvari mogu dobiti svi koji dođu na vrata caritasa.
Svjesni smo kako još nismo otkrili one najpotrebnije među nama kojima bi mogli pomoći. U tom radu najviše pomažu župnik, kapelan, časne sestre, ali i ostali župljani. Često se takve osobe ne uspiju pronaći i zbog činjenice da se srame doći do prostorija caritasa, no nekima se uspije pomoći preko njihovih susjeda i drugih župljana. Sramotno je ukrasti, praviti nered i slično, ali ako je nekome potrebna pomoć treba u sebi pobijediti taj sram i doći u prostorije Župnog caritasa, gdje će biti dostojanstveno dočekan i biti mu pružena pomoć.