Crkva se danas spominje sv. Gotharda. Svjetlo dana ugledao je 960. g. kao sin sluge nekoć bogatog samostana kanonika sv. Augustina. To je Gothardu omogućilo pristup učenim ljudima koji ga šalju u Salzburg na izobrazbu. Vrativši se iz Salzburga 990. g. Gothard stupa u samostan i tri godine kasnije bude zaređen za svećenika a 996. g. postade i opatom samostana. Gothard je bio poklonik obnove koja je tekla iz samostana Cluny i Gorze. Glas o njegovoj sposobnosti i svetosti brzo se proširio pa je na želju cara Henrika II. i Wiligisa, nadbiskupa iz Mainza preuzeo vodstvo tirinške opatije. Današnji svetac nije hlepio za bogatstvima i titulama, nego mu je na prvom mjestu uvijek bilo širenje Božje riječi i činjenje dobrih djela. Godine 1022. stolni kaptol u Hildesheimu na prijedlog cara Henrika II. izabra Gotharda za svog biskupa. Kao biskup, Gothar je još većim žarom radio na uvođenju reformi te podizanju duhovne i kulturne razine i kod klera i kod običnog puka. Često se znao povući u samostane koje je dao izgraditi te u molitvi i razmišljanju crpiti snagu potrebnu za rješavanje svakodnevnih problema. Preminuo je nakon sveta života 5. svibnja 1038. g. Svetim ga je proglasio papa Inocent II. 1131. godine.