31. prosinca: SVETA OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA

Objava: 30.12.2017

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu (Lk 2,22.39-40).

_________

 

Proslavili smo Božić u crkvi i u krugu svojih obitelji. Gdje i kako bismo ga mogli svečanije, pobožnije, veselije, utješnije i intimnije proslaviti nego upravo tako? Netko možda i na bijelim planinskim spustovima, no s koliko "bjeline" u srcu? "Bjelinu" (čisto srce) koju donosi Djetić u jaslicama raspršujući svojim svjetlom tamu naše svakidašnjice i, što je bitno, tamu naše grešnosti. Samo on!

Blagdan sv. Obitelji, Isusa, Marije i Josipa, slavi se svake godine u božićnoj osmini. Slaveći Božić, naše se misli uostalom spontano vraćaju sada već puna dva tisućljeća unatrag i usredotočuju na Betlehem, na maloga Isusa, milovanoga majčinskom i očinskom toplinom i ljubavlju Marije i Josipa. Dakako, Josipovim "očinstvom" tek po njegovu legalnom odnosu što ga je, kao Marijin muž, imao prema njezinu sinu. Svakako, s punom očinskom odgovornošću koju mu je Bog povjerio u svom planu spasenja ljudskog roda!

Mnoge zgode i nezgode pratile sv. Obitelj, one se gotovo usržile u njihovu sudbinu! Kao i u zemaljsku sudbinu svake obitelji i, uostalom, svakoga čovjeka. Samo, dakako, u onoj sv. Obitelji s drugim značenjem, drugom svrhom i drugom dometu. Hoće svakako reći da je dijelila našu sudbinu, da je sam Isus, Sin Božji, bio i pravi čovjek. Toliko je Bog " ljubio ovaj svijet"!

Zgode i nezgode sv. Obitelji bijahu doista čudnovate, zapravo - u njezinu slučaju - moramo ipak reći: čudesne. A to je ipak nešto drugo, u spasenjskom Božjem planu, nego u sudbini svih ostalih smrtnika. Čudesna bijaše na primjer kad se pred njom, u betlehemskoj štalici, pojaviše siromašni pastiri da se, na poziv anđela, poklone malom Isusu. Još čudesnija zgoda kada izdaleka dođoše mudraci (sv. Tri kralja) da se i oni poklone novorođenom Kralju i poklone mu znakovite darove. Što su pri tom osjećali Marija, Isusova majka, i njegov " otac" sv. Josip? A onda i prve "nezgode", već prije tih događaja, kad je Josip tražio smještaj manje za sebe, a više za Mariju, koja bijaše pred porođajem. No za njih, siromašne, ne nađe se mjesta u konačištu. Zadovoljiše se štalicom u Betlehemskom polju. Pa ona zgoda i "nezgoda" prigodom Isusova prikazanja u hramu. Starac Šimun ih lijepo prima, no odmah za Isusa proriče da će biti "znak kojemu će se protiviti", a Mariji kazuje: " I tebi će samoj mač probosti dušu!" Jako nezgodno! Samo?

Napokon, najveća nezgoda koja se sv. Obitelji mogla dogoditi u tim prvim danima njezina života: bijeg u Egipat, u nepoznatu zemlju i s neizvjesnom budućnošću. Herod je naime tražio Isusovu glavu. Znamo međutim da je i to dobro završilo. Sve je u rukama Božjim, i sv. Obitelj, a i naše obitelji! I njezine i naše zgode i nezgode! Pogotovo otkada je Bog u Isusu Bog - s - nama!