19. studenoga: 33. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Objava: 18.11.2017

Čitanje Svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Čovjek polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj, naprotiv, koji je primio jedan, ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarev.«

»Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: 'Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'«

»Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: 'Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!' Reče mu gospodar: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'«

»A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: 'Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!' A gospodar mu reče: 'Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s kamatima.'«

»'Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi’ “ (Mt 25,14-30).

____________

 

Kad čitamo današnju prispodobu čini nam se kao da se krećemo na području rada i kapitala, burzovne i trgovačke napetosti. Međutim naša prispodoba želi nas pripremiti na naš konačni susret s Gospodinom, da poslušamo posljednji pravorijek, ulazak u radost Kraljevstva nebeskog ili da budemo izbačeni »van u tmine: ovdje će biti plač i škrgut zuba«. Naglasak je na daru vjere, na daru Kraljevstva, kako smo ga prihvatili i da li smo ga učinili plodnim i rodnim.

Gospodar povjeri slugama »svoj imetak«, jednome dade pet talenata, drugome dva, trećemu jedan - »svakome prema njegovim sposobnostima«. I otputova.

Talenat je golemo bogatstvo, 44 kg zlata, 6.000 denara, znači oko 20 godišnjih plaća. Taj golemi kapital nisu prirodni darovi već Kraljevstvo Božje, dar vjere, sila Duha Svetoga, riječ Evanđelja. Sluge dobre i vjerne, prva dvojica, dadu se na posao. Riječ kraljevstva ne drže za sebe već je razdaju svima, nastoje svijet obogatiti svojom zauzetošću i radom, učiniti da svijet bude bolji i pravedniji. Sluga »zli i lijeni«, primio je samo jedan talenat, ali i to je golemi kapital, koji je mogao prema svojim sposobnosti učiniti plodnim. Ako se ne osjeća sposobnim da ga utroši u plodni rad, mogao ga je dati novčaru da donese kamate. U to vrijeme u Palestini već djeluju »banke«. Međutim, ovaj sluga zamišlja gospodara kao tirana - »čovjeka stroga«; kao čovjeka koji izrabljuje svoje radnike: koji »žanje gdje nije sijao, i kupi gdje nije vijao«. I zakopa svoj talenat. Slika je vjernika koji se prepušta neradu, traži svoj mir, zatvara se u se, ne čuje krikove patničkog čovječanstva, kome je dućan da se u ljubavi razdaje prema svojim mogućnostima.

Danas se mnogo raspravlja o radu. Za neke rad je zlo i zaziru od rada. Gospodin nas uči da je rad obaveza pred Bogom, nerad je grijeh. Apostol kaže: »Tko ne radi, neka ni ne jede.« (2 Sol 3, 10). Neki svoj nerad opravdavaju vrućom težnjom za Gospodnjim dolaskom. Prispodoba današnja nam govori jasno da iščekivanje dolaska Gospodnjega mora biti poticaj za plodni rad, jer Gospodin kažnjava lijene.

»Nakon dugog vremena« dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Nagrađuje sluge »dobre i vjerne« koji su podvostručili dane im talente i ulaze u »radost Gospodara svoga«. Od »zlog i lijenog sluge«, koji je zakopao svoj talenat, uzima se taj talenat i predaje onomu koji ima sada deset talenata, a njega »beskorisnog slugu« izbace »van u tamu: ondje će biti plač i škrgut zuba.«

Vjera i milost je dar, spasenje je nezasluženi dar. Ali se traži od čovjeka da slobodno i radosno prihvati Božji dar i da ga učini plodnim, djelatnim, da odgovori svojim životom na taj golemi Božji dar. Onaj koji ostaje ravnodušan, ne sudjeluje s milošću darovanom, brzo se isprazni i sebe osuđuje na vječnu propast. Naprotiv onaj koji surađuje s milošću, povećava stalno svoj veliki kapital milosti do nesagledivih dostignuća na duhovnom polju.

»Vjera u Krista je rizik nad rizicima, skok u prazno«, veli K. Rahner. Ali rizičnost koja ne pozna razočaranja, promašaja, propast, i skok u Očeve ruke, u bezdan ljubavi. Zato je vjera radost i sigurnost, ljubav i život. I ona se očituje u djelima ljubavi i dobrote.

Sv. Mala Terezija veli: »Učinimo danas nešto lijepo za Boga!« Danas i svaki dan. Da nas Gospodin nađe budne i spremne, da čujemo od pravednog suca riječ utjehe i radosti: »Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!« Sve dobro što mi činima je »malo« prema daru koje smo primili, ali i to »malo« u vjernosti stječe nam neizmjerno bogatstvo: vječno Kraljevstvo.