20. kolovoza: 20. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Objava: 16.08.2017

nedjelja kroz godinu (A)

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzet kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. (Mt 15,21-28)

_________

 

U današnjem Evanđelju divimo se izvanrednoj vjeri majke Kananejke. Postigla je ozdravljenje bolesne kćeri i postala je dionica Isusove pohale. Čudimo se apostolima da nijedan od njih nije za ženu u tjeskobi našao lijepu riječ. Pomalo čudno zvuči i Isusova usporedba sa psima.

Kada smo se nadivili, okrenimo pogled suvemenoj Kananejki.

Udala se u tridesetoj. Činilo se, da će brak ostati bez djece.

Da izmoli barem jedno dijete, jedanaest je puta hodočastila s mužem. Tada joj se na veliku radost rodila kćerkica. Kako se ne bi radovali, često puta je kasnije rekao muž.

Bila je zdrava, sposobna i bistra. Odlikašica u školi  i na vjeronauku. U drugom razredu gimnazije neočekivano je stupila pred roditelje i rekla: više ne vjerujem. Ako ćete me prisiljavati, ja ću ići u crkvu, ali samo radi vas i samo do punoljetnosti.

U dvadeset prvoj godini upoznala se na sveučilištu sa studentom, koji je bio rodom s Bliskog Istoka. Otišla je s njime i udala se po tamošnjim obredima.

Svake godine dolazi s djecom nekoliko dana u posjete. Majci je već unaprijed dala do znanja: da ne govoriš djeci o Bogu i da ih ne vodiš u crkvu. I da ti ne padne na pamet, da ih učiš prekrižiti se!

Za majku je ponašanje kćerke bilo i zagonetno i bolno, ali joj to nije rekla. Nastoji joj biti dobra, poštuje njezine odluke i ništa joj ne prebacuje. Iako trpi, nije ogorčena, ne zatvara se u sebe, ne oblači se u crno. Svako juro odlazi na sv. Pričest, dnevno izlomi tri krunice, petkom živi samo o kruhu i vodi. Sve žrtvuje za kćerku i njezinu obitelj. Puna je vedre vjere.

Kad su je pitali, zar joj nije teško kada je Bog ne uslišava, rekla je: Bog svakog usliši. Budući da je veći od nas dat će nam više, nego što ga molimo i očekujemo od njega. Bit ćemo iznenađeni, kada se to dogodi. I ja ću biti izenađena. Kada i kako, to zna samo On.

Ženo, velika je tvoja vjera!