23. srpnja: 16. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Objava: 21.07.2017

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju.

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali , dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj isčupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: 'pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'" (Mt 13,24-30).

_________

 

Prispodoba o dobrom sjemeni i kukolju u današnjem Evanđelju može se usporediti sa dramom u četiri čina.

Prvo: Gospodar brojne obitelji obrađuje široko polje i zasije ga zdravim, jezgrovitim zrnjem.

Drugo: Zavidan susjed, koji je preko dana iz prikrajka promatrao marljivi rad, došuljao se usred noći na njivu i uduž i poprijeko razbacao kukolj.

Treće: Uzbuđenje u gospodarvoj kući. Sluge su došle javiti, da na njivi među pšenicom ima sva sila kukolja. Zahtjevaju od gospodara, da im dozvoli, da iščupaju prije, nego li se razraste. Gospodar kaže, neka se oboje ostavi da rast zajdno do žetve.

Četvrto: Žeteoci izabiru kukolj i bacaju ga na kup usred njive. Navečer ga zapale, a pčenicu odvoze u gospodareve žitnice.

Prvi čin označuje naš poziv na život.

U drugom spoznajemo vlastita zla, s kojima je isprepleten naš život. Tiho i neprimjetno došulja se zlo, a mi ga zapazimo istom onda, kada ga više nije moguće iskorijeniti. Posljednice pogrešnog odgoja dođu na vidjelo, kada je odgoj već promašen. Mladi par postane svjestan, da ne mogu zajedno, kada su već vjenčani i kada su djeca na svijetu.

U tećem činu odsijeva napetost između dobra i zla. Koliko se puta može čuti: zašto to škola dopušta, zašto to redari reda dopuštaju. Zašto to roditelji dopuštaju, zašto to Bog dopušta…? Zašto nema nikoga, tko bi zahvatio u srž stvari i napravio red?

Moramo rasti zajedno. Uz laž se kleše istina, uza zlo dolazi izraz dobrote, uz krivicu zablisa pravda, uz nered je red mnogo ljepši, zu nevjeru se pokazuje snaga vjere, uz mržnju se kali ljubav… Sveci rastu među grešnicima. Isus je bio najveći na Kalvariji.

Nikome ne priuštimo, da bi na kraju drame bio bačen na kup usred njive. Svi se slažemo u tome, da mora doći čast, kada će zlo izgorjeti.

Tek tada ćemo odahnuti. I zapljeskati.