2. srpnja: 13. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Objava: 01.07.2017

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: "Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko ljubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća." (Mt 10,37-42).

________

 

Izgleda da se Isus iz Nazareta vrlo malo razumio u izbornu kampanju i u reklamu. Svaki političar hvali sebe i svoj program obećavajući udoban život i zlatna brda svojim biračima. Poznajemo i "izborne poklone" pred izbore: manje radnih sati, veća plaća, osiguranje mirovine i porast životnog standarda, više demokracije, manje prisile. I ovim generacijama diktatori samo obećavaju zemaljski rar...

U takvoj se politici i sustavima Isus iz Nazareta ne bi mogao upotrijebiti kao ministar za propagandu. Svojim sljedbenicima nije obećavao "izborne poklone". Naprotiv, onima koji ga žele nasljedovati on lijeva čisto vino: "Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Tko ide za mnom, mora biti spreman i na gubitak svoga života."

Zašto je ipak, usprkos svemu, našao pristalica kao nitko prije njega? Od svojih je učenika zahtijevao više negoli svi drugi. Ali nije od njih nikad zahtijevao više negoli od samoga sebe. Ne pripada onim vođama koji od svojih pristalica zahtijevaju "potpuno zalaganje do gorke smrti", dok sami sjede u sigurnom "bunkeru za vođe". Od svojih zahtijeva spremnost "izgubiti svoj život" tek nakon što je sam dao svoj život. Zahtijeva križ, ali samo onaj križ koji je on, kao prvi, nosio do gorke smrti. Zahtijeva krajnju dosljednost, ali je i sam vršio Očevu volju mnogo dosljednije nego što će to zahtijevati od nas. On može zahtijevati nasljedovanje jer ide pred svojima.

Isus je križu oduzeo najgorči žalac, žalac besmislenosti time što je dobrovoljno uzeo križ na svoja ramena, što ga je učinio znakom spasonosne i oslobađajuće ljubavi. Odsada, gledajući na križ, možemo pjevati: "Ti si sigurne ljestve k vječnom životu što ga daje Bog. Ti si jaki most preko kojega svi pobožni prelaze preko bujica. Ti si hodočasnički štap s kojim sigurno hodočastimo, bez kolebanja i padanja. Ti si nebeski ključ koji nam otvara život, po tebi nama darovan."

Ne smijemo otupiti oštrinu rijei o nasljedovanju križa i zamijeniti je malim žrtvama i svakodnevnim križićima. Kako ozbiljna može biti ta riječ, možemo se uvjeriti upravo danas kad čujemo da su strijeljani misionari, u Kini na slobodu pušten biskup nakon trideset godina zatvora, svećenici mučeni i umoreni...

Ne smijemo ublažavati oštrinu križa. Već sutra može ležati na našim ramenima u svoj svojoj krutosti i može zahtijevati naše apostolstvo i iskušavati ga.