14. travnja: VELIKI PETAK

Objava: 13.04.2017

Čitanje Poslanice Hebrejima

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja (Heb 4,14-16;5,7-9).

_________

 

Nakon gledanja filma Mela Gibsona, «Pasija» teško je zaista nešto reći na temu Muke Gospodnje. Potresna je to stvarnost, pretočeni izvještaji Evanđelja u živu sliku patnje... i ljubavi do kraja. Lik Isusa patnika približava nam svu aktualnost laži i podvale u procesu. Zla koja govore iz likova aktivnih sudionika Isusove osude i provedene kazne smrti na križu očita su, zavedena do ludila; bespomoćnost šačice prijatelja i vjernika neznatna je u toj borbi koja sve obzire ruši i sve dublje tone u pravi zločin nad nevinim Pravednikom.

Svatko se od nas mora zamisliti nad svojim životom i činjenicom da je Isus sve to prepatio i učinio za mene i tebe i radi mojih i tvojih grijeha i slabosti.

«Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe...(Iz 53,2b-5a)»

Što je uz taj Veliki Petak tako važno!?

To je dan kad se s ljubavlju i zahvalnošću sjećamo Isusove muke i smrti, proživljavamo s cijelom Crkvom tajnu patnje i tajnu Isusove ljubavi prema nama ljudima. To promatranje je bolno i zahtjevno... Slušamo i dozvoljavamo u svome srcu da nas ta patnja Božjeg Sina dirne, potrese i potakne na promjenu života... na promjenu na bolje, na obraćenje, da ponovno stavimo Boga u centar svojega života, da doživimo tu ljubav koja se ne zaustavlja nad nijednim oblikom žrtve, daruje se do kraja za naše grijehe i slabosti...

Kroz Isusovu patnju malo pomalo započinjemo shvaćati i prihvaćati da grijeh nije nešto nevino, da u toj čaši više alkohola, u toj tableti extasy-a, šprici droge, spolnog užitka ili šnicle više ne stoji samo neumjerenost i nezasitnost tjelesne prirode već je to pravi prikriveni neposluh Bogu, koji razara mene, moje odnose s drugima i moj odnos s Njime, s Bogom... Kad gledamo Krista raspetoga dolazi nam do svijesti skriveno otuđenje koje se po grijehu očituje a to otuđenje je duhovna smrt iz koje nas samo prihvaćanje Isusove otkupiteljske milosti može spasiti...

Kako Bog želi naše definitivno, konačno i vječno opredjeljenje za dobro i za njega samoga, tako nas grijeh na perfidni način veže uz zlo... malo pomalo i na takav način da ga se više ne mogu riješiti. Tjelesni grijesi su samo dio opterećujuće nam baštine, k njima se pridružuju tajni grijesi koji nisu nigdje vidljivi ali su duboko ukorijenjeni u naša razmišljanja, stavove i poglede na život i ljude... Najveći pak grijesi su odbacivanje Boga, njegovog poretka, moralnosti, njegove milosti, njegove ljubavi i to kroz oholost i naše ponašanje u kojem mi želimo biti svoj bog i bog drugima oko sebe...

Kristov križ nam omogućuje kajanje, priznanje i svjesnu promjenu... On je ljubav koja se nudi a ne nameće silom. Ljubav koja poziva, izaziva, oslobađa i usrećuje, čini čovjeka novim stvorenjem, na sliku Božju... po želji i planu Božjem. Božja je želja, naime, da se svi ljudi spase, da dođu do spoznaje istine. Da im se otvore oči, da progledaju i vide Djelo spasenja...

Bio nam na duhovnu i kršćansku korist susret s Kristovim križem. To nije priča, to je Ljubav koja ide u smrt da bismo ti i ja živjeli, živjeli vječno, slobodno i sretno... Po njegovom životu, muci, smrti i uskrsnuću. – Amen.