24. ožujka: 3. KORIZMENA NEDJELJA (C)

Objava: 21.03.2019

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U taj čas dođoše neki te javiše Isusu što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.

Isus im odgovori: „Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“

Nato im pripovjedi ovu prispodobu: „Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?'

A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je” (Lk 13,1-9).

_________

 

Sveti Augustin negdje veli, da nas je Bog, istina, stvorio bez nas, ali nas neće spasiti bez nas. To znači, da naša sudbina ovisi o nama, našem sudjelovanju, našoj slobodnoj odluci.

Ako riječi današnjeg bogoslužja zvuče pomalo tvrdo, zvuče tvrdo zato, da bismo bili svjesniji te činjenice. „Mrmljali su, pa su od krvnika bili pogubljeni.“ Da nisu mrmljali, ne bi bili uništeni. Sami su se odlučili za mrmljanje, dok je toliko njihovih sunarodnjaka šutjelo… „Ako se ne obratite, propast ćete!“ Obratite se dakle, promijenite svoje iskvareno mišljenje i djelovanje, pa nećete propasti. „Smokva, koja ne rodi, bit će posjećena.“ Zašto ne rodi, kad ima ispunjene sve uvjete da rodi. Sve druge smokve u voćnjaku imaju ploda, gospodar im se raduje, a ova ovdje samo pruža u zrak prazne grane. Ali nju već čeka sjekira, jer nije za drugo.

Smokva raste iz okoline i okolina raste s njom. Povezana je zemljom, zrakom, vodom, suncem, ali i gospodarom, koji je obrađuje. Zato mu daje plod, kojeg od nje punim pravom očekuje. Zlo je nerodne smokve što samo prima, a ništa ne daje. Da sve ima od drugih, a drugi od nje ništa.

Priroda je tako uređena, da svaka stvar ujedno prima i daje. U to događanje upleten je i čovjek. Ako bi netko htio samo primati, a ništa ne davati, sam bi se isključio iz opće zakonitosti. Time bi se sam odlučio za propast. Ako netko bude bio pogubljen, to neće biti zato, jer ga je Bog odbacio, nego jer se sam odbacio vlastitom neplodnosti. Budući da se sam isključio iz zajednice, jer joj nije ništa dao.

Na prvi pogled zastrašujuće, ali u zbilji usrećujuće riječi današnjeg bogoslužja su potvrda, da je na pravom putu onaj, koji se trudi živjeti za druge. Dok živiš za sebe, uništavaš se, dok živiš za druge, ostvaruješ se. U tome je ljepota i iznenađenje života.

Sjekira će pjevati samo tamo, gdje će naći prazne grane. – Amen.