3. veljače: 4. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

Objava: 01.02.2019

Čitnje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: „Nije li ovo sin Josipov?“

A on im reče: „Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.“ I nastavi: „Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavlada velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj, I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.“

Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prode izmedu njih i ode (Lk 4,21-30).

____________

 

Nazaret je bio malen zaselak u Galileji, ali veliko poprište suprotnosti.

Koliko je vrijedio u očima susjeda, dade se razabrati iz odgovora, kojeg je neki Izraelac dao drugome, kada mu je ovaj rekao, da je Mesija iz Nazareta: Zar iz Nazareta može doći što dobra?

Ali kada je svemogući u nebesima tražio mjesto Njegova Sina, i ženu, koja bi Mu bila majka, poslao ga je upravo u taj isti Nazaret. Tu u Nazaretu, rastao je Božji i Marijin Sin, odatle je ponio u svijet radosnu vijest Evanđelja. Gdje god će se kasnije pojaviti znak Njegova otkupljenja - križ - nad Njegovom glavom će stajati natpis: Isus Nazarećanin.

Kada je Isus već neko vrijeme naviještao radosnu vijest okolnim mjestima, odlučio je, da dođe i u domaći kraj. U dan subotnji ušao je u zbornicu, da pred sunarodnjacima razastre plan svoga rada i poslanstva. Iz svetih knjiga je pročitao odlomak, koji naviješta Njegovo vrijeme. Knjigu je odložio i nastavio: Što je prorok davno navijestio, što su vaši preci čeznutljivo očekivali, što i vi očekujete, sada se ostvaruje. Ovaj, kojega sada vidite stajati pred sobom, je ispunjenje davnih obećanja i gorućih želja.

Bilo je za očekivati, da će se domaći razveseliti nad tim riječima, da će biti ponosni na svoga najvećeg sunarodnjaka, da će ga prihvatiti, pljeskati Mu, uzeti Ga na ramena i u svečanoj povorci pronijeti Ga ulicama.

Ali, Nazaret je bio mjesto suprotnosti. Isusa su, istina, povukli na ulice, ali povorka nije bila svečana. Vodili su Ga k rubu ponora, na čijem dnu je Isus trebao završiti. U najsvečanijem trenutku. Nazaret se najslabije iskazao. Odrekao se svoga najvećeg sunarodnjaka; sunarodnjaka, koji je ujedno bio najveći, što Ga je ikada itko na svijetu imao.

Isus nije svršio u ponoru. Nasred puta se okrenuo i puni čuđenja mogli su samo nijemo gledati. kako - odlazi. Koliko ljudskih sudbina je sličnih sudbini Nazareta!