27. siječnja: 3. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

Objava: 26.01.2019

Čitanje svetog Evandelja po Luki

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše medu nama - kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

U ono vrijeme: Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici. I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati. Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nade mjesto gdje stoji napisano: »Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobodenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.« Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. On im progovori: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima« (Lk 1,1-4;14-21).

________

 

»Duh Gospodnji na meni je…« veli Isus u današnjem Evanđelju i time primjenjuje na sebe riječi proroka Izaije. Slušatelji u zbornici neka znaju, da se počinje ostvarivati davno naviještena i željno očekivana mesijanska vremena.

O tom Gospodinovom duhu koji je nad Isusom, ne čitamo danas prvi puta. Na krštenju na Jordanu nad Isusom su se otvorila nebesa i Duh je poput goluba sišao na Nj. Isti Duh Ga je zatim četrdeset dana vodio kroz pustinju, odande se Njegovom snagom vratio u Galileju i počeo učiti u zbornicama.

Ta česta navađanja Božjega Duha nad Isusom nisu slučajna. Žele reći, da Isus nije bio samozvanac, koji bi se pojavio sam od sebe i počeo činiti nešto svojega. Što Isus govori i radi, ostvarivanje je velikog plana, kojega je već davno zamislio i sada ga izvodi Duh Božji.

To potvrđuje i način Isusova postupanja. Nastupni govor ne započinje svojim riječima i svojom mudrošću. Poziva se na povijest, navodi svete i od Boga nadahnute knjige, koje su sadašnji trenutak već davno prije nagovijestile.

Također i sadržaj Izaijinih riječi, koje je Isus primijenio na sebe je proročki. Pomazanik, nad kojim je Božji Duh, ne dolazi radi bogataša, mogućnika i vladara ovoga svijeta. Obraća se siromašnima, koji su prikraćeni za životna dobra; zatvorenicima, da ih odvede na slobodu; slijepima, da im vrati vid; progonjenima, da im udahne slobodu, i konačno svima, kojima je potrebno milosrđe…

Nazarećane ta propovijed nije oduševila. Nije ispunila njihova očekivanja. Zamišljali su Mesiju, koji će svim silama udariti po protivniku, susjedne narode podjarmiti, a Izraelu donijeti političku snagu i zemaljska dobra.

Raskorak između onoga, što Isus daje, i onoga, što ljudi od Njega očekuju, nastavlja se do naših dana. Jesmo li mi drugačiji?

A nad Isusom je Duh Gospodnji.