25. prosinca: BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO

Objava: 24.12.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom, koja bijaše trudna.

I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! - Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.«

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: »Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim« (Lk 2,1-14).

________

 

Više puta čujemo ili čitamo, da su naši Božići suviše mekušasti, sladunjavi i osjećajni. Da se naša srce previše tope uz pjesmicu o anđelima, pastirima; da naše oči previše svijetle od upaljenih svijeća i da naši stolovi previše mirišu blagdanskim dobrima.

Kad bi to i bila istina, Božić bi već time odigrao važnu ulogu. Čovjek je osjećajno biće. Sve, što hrani i oplemenjuje njegov osjećajni svijet, vrednota je, koju treba cijeniti. Danas je mnogo ljudi, koji imaju samo još mrvicu vjere, a ta mrvica kod mnogih živi još samo uz božićne uspomene u dječjim danima. Mnogima su te uspomene najljepše mladenačke uspomene. Ako ih ne bi bilo, vjera bi u njima vjerojatno posve zamrzla. S druge strane ima među nama toliko bračnih rastava i toliko oženjenih, kojima je dijete samo teret. Tko zna, ako to nije možda zato, jer nisu u nježnim godinama doživjeli ljepotu božićne noći. Djeca, kojoj nije bilo dano uživati tajne Isusovih jaslica, prikraćena su za veliki i važan doživljaj, kojega nije moguće ni s čim nadoknaditi.

Ali pravi Božić nipošto nije samo sladunjavi osjećaj. To je blagdan s dubokim sadržajem, koji je sposoban snažno zahvatiti u našu svakidašnjicu. Dijete, položeno u siromašne pastirske jasle, hrana je našoj okorjeloj savijesti. Dobrota jednostavnih pastira je pobuda našoj dobroti. Skromnost Josipa i Marije, koji se zadovoljavaju time, što je najnužnije, pravi je melem našoj potrošačkoj groznici.

Božić je velika istina o neshvatljivoj Božoj ljubavi, sposobna nasititi i najdublji ljudski razum. Također je istina o Bogu, koji je postao malen, došao u štalicu i kao novorođeno Dijete, legao u siromašne pastirske jasle, da bi hranio naše osjećaje.

Onome, tko je spreman ispravno svetkovati, obogatit će glavu i srce.