18. studenoga: 33. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Objava: 17.11.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: „U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.“ „A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti. A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“ (Mk 13,24-32).

______

 

Kad se crkvena godina približava kraju, Crkva nam svojim liturgijskim tekstovima pomaže pogledati u tajnu budućnosti: Kako će se to, što nazivamo svjetskom poviješću, jednom završiti? Slušat ćemo o velikoj tjeskobi, silnim katastrofama i na koncu o svršetku povijesti: Krist, Sin čovječji doći će u sili, i slavi i dovršiti svijet. Tad je došlo vrijeme žetve nakon svih tisućljeća sjetve i rasta, a time i vrijeme suda.

Pismo nam dovoljno govori o posljednjim stvarima što nas očekuju. Nismo upućeni na gatare ni na sektaške propovjednike. Radije razmislimo o kratkoj, sadržajnoj poruci iz knjige proroka Danijela, iz koje smo i danas slušali prvo čitanje.

Pisac ove knjige doživio je sam takvo vrijeme nevolje i tjeskobe. Čak su Božji neprijatelji obeščastili i oskvrnuli hram u Jeruzalemu. Isus govori o "grozi pustoši na svetom mjestu" (Mt 24,15). Vjernici počinju sumnjati u Božju pomoć. Prije svega muči ih pitanje, aktualno i danas kao i nekoć: Gdje je Božja pravednost, ponajprije za one što su morali pretrpjeti progonstvo i smrt zbog vjernosti Božjoj volji? Nemaju li rugači pravo, kad pred mrtvim mučenicima pitaju: "Pa gdje je vaš Bog?" Prorok daje na ovo pitanje odgovor vjere:

Narod Božji uvijek je narod tjeskobe.

Na vjernika a osobito na Isusova učenika nužno spada: "U svijetu ćete imati patnje" (Iv 16,33). Crkva koju se ne napada i koja uživa ugled morala bi se uvijek zabrinuto pitati: Jesmo li još Crkva Božja? Božja ljubav se pokazuje u tome što on u ovom vremenu dopušta da njegovi vjernici sudjeluju u noćnoj tami Maslinske gore. Tko od Boga očekuje udoban i osiguran život, tko razumije vjeru kao životno osiguranje, koje će ga očuvati pred mučnim neprilikama taj se izlaže varavim nadama.

Bog je bliz svome narodu upravo u ljudskoj bezizlaznosti.

Čitanje izriče spasonosnu Božju blizinu u jednoj slici: "U ono vrijeme će ustati Mihael koji štiti Sinove tvoga naroda." Kratko rečeno: "Bog će spasiti svoj narod". Jer Bog "misli misli mira a ne nesreće."

Ali kako će se to dogoditi kod onih koji su već umrli, te spavaju u "prahu zemljinu"?

Upravo će se na njima pokazati Božja vjernost na jedan upravo silovit način, jer se ta vjernost ne zaustavlja ni pred smrću: "Oni će se probuditi na život vječni!" I ovo će buđenje biti sasvim u znaku pravednosti, pravednosti koja i nakon smrti ima još svoje mogućnosti: "Jedni će se probuditi za vječni život, drugi za sramotu."

Kad će biti kraj koji će ujedno biti i početak?

Znamo samo ovo: cijela povijest je čekanje stvari koje će doći. Svako vrijeme je konačno, i ono ide Gospodinu u susret. Već je Danijel pitao, upravo kao i prva kršćanska zajednica: "Kad će se to dogoditi?" Upravo u vrijeme progonstava obuzimala je velika nestrpljivost vjernike: "Kad ćeš doći i suditi svijet ?" Već je Petar pokušao dati odgovor u svojoj drugoj poslanici (3,8 id.). "Ovo jedno ne smije vam biti nepoznato: da je u Gospodina jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan. Ne oteže Gospodin sa izvršenjem obećanja, kako ga neki smatraju sporim, nego je strpljiv prema vama jer neće da itko propadne, nego da svi pristupe obraćenju. A doći će dan Gospodnji kao lopov...."

Ovu nestrpljivost što uporno poziva na polaganje računa doživljavamo danas u zastupnicima mnogih sekti. Ta nestrpljivost, koliko god bila i smutnja, izgleda još uvijek kršćanskijom negoli ustaljena ravnodušnost onih što se nazivaju kršćanima, ali ipak žive tako kao da ne postoji "dan Gospodinov", kao da to svjetsko vrijeme nosi u sebi sav smisao. Sigurnost kojom ove sekte očekuju preobrazbu svijeta u kraljevstvo Božje, može nam biti opomena i uzor, ali svakako ne mogu njihova radoznala računarska umijeća. Moramo izdržati napetost između "da, dolazim uskoro" i onoga "još uvijek ne" u poniznom i spremnom znanju, da sami ne možemo proračunati vrijeme očekivanja, nego će ga Bog odrediti. Dovoljno nam je znati da se spasonosno Božje djelovanje ostvaruje kroz sve putove i stranputice povijesti, da sva povijest dolazi od Boga i vodi k Bogu. Bog koji je u Isusu iz Nazareta stupio u ovu povijest, vodit će je u dugom svrhovitom procesu djelovanjem božanske velikodušnosti njezinom cilju. Preostaje nam samo ovo: "Bdijte dakle, jer ne znate ni dana ni časa" (Mt 25,13).