11. studenoga: 32. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Objava: 10.11.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: "Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!" Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak." (Mk 12,38-44)

________

 

Ljudi se ne mijenjaju. Oduvijek bijaše ljudi koji su čak i ono najsvetije, vjeru, licemjerno zloupotrebljavali i tako ozlogla- šavali i nju i pobožnost. A oduvijek je bilo one čiste i poštene istinske religioznosti da je ona nekoć zadivljavala Isusa a zadivljuje i nas danas.

Za oba ova držanja stavlja nam u današnjem evanđelju Gospodin pred oči jedan užasan i jedan privlačan primjer.

Zastrašujući primjer: lažna pobožnost pismoznanaca: Ne bi se oštrije i sažetije moglo šibati zlouporabu religioznosti: "Čuvajte se pismoznanaca!" Oni su doduše specijalisti u vjerskim pitanjima i imaju za sve pripremljen citat iz Svetog pisma (kao oni pismoznanci kod Mateja 2, kad ih Herod pita gdje se ima roditi Mesija, odmah odgovaraju, ali iz toga ne izvlače zaključak). Njihova pobožnost nije samo privid, oni je čak upotrebljavaju kao plašt za svoje tajne mane: želju za gospodarenjem i pohlepu, gramzljivost i taštinu. Da bi im se divili, nose svečanu odjeću, govore duge molitve i pred ljudima daju velike novčane darove, naravno, od novca što su ga prije pobožnim trikovima oduzeli od siromaha i udovica. Nesavjesnost pod plaštem pobožnosti: jedva da postoji nešto što bi zaista pošteni pobožni čovjek više mrzio i što bi vjeri više moglo škoditi. I tako razumijemo Isusove riječi: "To će oštrija biti kazna koja ih čeka."

Je li ta prijetnja i danas aktualna?

Uvijek će postojati ljudi koji će zloupotrebljavati svoje zvanje, moć, pa čak vjeru i Bibliju u sebične svrhe. Značilo bi dabome: potpuno pogrešno shvatiti Evanđelje, ako pokazujemo na ljude samo jednim prstom, ne misleći da su pritom uperena tri prsta na nas same. Svakom od nas postavlja se pitanje, je li nam pobožnost čista i poštena? Može nam pasti na pamet riječ iz Jakovljeve poslanice: "Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u ovom: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati samog sebe čistim od ovoga svijeta" (Jak 1,27). Ovdje imamo sigurno mjerilo a ujedno i protutežu svakoj besmislenoj i lažnoj pobožnosti. Znamo pritom da smo i mi kršćani često zatajili i premalo učinili. Ujedno se smijemo veseliti što je kršćanstvo uvijek bilo svjesno da je vjera bez dobrih djela mrtva (usp. Jak 2,20), te da svaka duga i kratka molitva mora postati plodna u "nehinjenoj pobožnosti" djelotvorne ljubavi prema bližnjemu.

Ovoj lažnoj pobožnosti suprotstavlja Gospodin istinsku pobožnost udovice.

U potpunoj suprotnosti prema lažnoj pobožnosti pismoznanaca stoji nesebično povjerenje one udovice koja daje svoj posljednji žitak ne da se vidi, nego da se potpuno izruči Božjoj brizi i dobroti, jer vjeruje da se ovaj Bog ne može nadmašili u velikodušnosti. Ona shvaća da ju nekoliko novčića što ih još ima ne mogu spasiti. Tako se u potpunom predanju daruje i izručuje bez pridržaja u najdubljem povjerenju u Božje ruke.

Pred takvim držanjem zapada Isus u divljenje:

"Ona je žrtvovala sve što ima." Na njenom malom daru leži tajni sjaj velike ljubavi i beskrajnog povjerenja.

Pred Bogom ne odlučuje veličina dara nego nesebična ljubav. Ona je dala sve, kao što je i Gospodin za nas dao sve. Stoga je uspjelo ovoj siromašnoj udovici pobuditi divljenje kod Isusa, te i nama postati uzorom i to za sva vremena.

Ne bi li bilo lijepo, kad bi i nama uspjelo, da svojim povjerenjem ili nekim djelom nesebične ljubavi zadivimo našega Gospodina Isusa?