21. listopada: 29. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Objava: 21.10.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Marku.

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: "Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo." A on će im: "Što hoćete da vam učinim?" Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." A Isus im reče: "Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus će im: "Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati ‑ to je onih kojima je pripravljeno." Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,35-45).

___________

 

Isus je mnogu misao i želju svojih učenika postavio naglavačke. Tako radi i u današnjem Evanđelju. Jakov i Ivan željeli bi postati najveći među apostolima. Isusa nagovaraju, neka ih u svome kraljevstvu posadi jednog zdesna, a drugog slijeva, dakle, na prva i najviša dva mjesta.

Isus je svima zajedno rekao, da su Njegovi pogledi na prva mjesta drugačiji. U narodima i kod njihovih vladara doista prevladava shvaćanje, da su prvi i najveći oni, koji sjede na vladarskim prijestoljima, a zadnji i najmanji oni, koji su im podložni, koji im služe.

Ali u Božjem kraljevstvu je drugačije. Svi mi ljudi stvoreni smo po istoj Božjoj slici, zato među nama ne smije biti razlike. Ako već netko hoće biti velik, neka služi, i ako želi biti prvi, neka bude sluga. Veličina pojedinca ne raste time, da druge tlači, nego time, da drugima pomaže prema njihovoj veličini. Naša vrijednost raste vrijednošću drugih. Dižemo se toliko, koliko učinimo, da se drugi dignu. Prvom se mjestu približavamo tada, kada pomažemo drugima. da mu se približuju.

Primjer takvog ponašanja je sam Isus. Iako je bio viši od svih nas, nije došao, da mu se služi, nego je služio. Svoj život je žrtvovao, da bi mi živjeli. Sebe je uzvisio, kada je nas uzvisio. Stekao je ljubav, jer je ljubio; čašćen je, jer je nas počastio; velik je, jer je nas učinio velikima.

Bog postupa slično. Iako je kao Stvoritelj prvi i najveći, povukao se na posljednje mjesto. Pričinio se neprimjetnim; tako neprepoznatim, da ga neki niječu a drugi ga proglašavaju mrtvim. Ali Bog nije mrtav, jer je od Njega sve što jesmo i imamo. Svoju veličinu prikazuje upravo time, da On koji je najveći, služi našoj malenkosti. Neusiljeno i iz pozadine djeluje, da nam ne bi bio na putu, i da nam ne bi dokazivao, što je u Njegovim očima veliko.

Na Isusovu desnicu i ljevicu ne vodi nijedan drugi put osim onoga, po kojem idemo rukom o ruku i međusobno se podupiremo. Na sjedalima uz Isusa bit ćemo zajedno s drugima, ili nas tamo neće biti.