14. listopada: 28. NEDJELJA KROZ GODSINU (B)

Objava: 12.10.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Marku.

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti." Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: "Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!" Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" Isus upre u njih pogled i reče: "Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!" (Mk 17-27).

________

Pretjerano prianjanje uz materijalna dobra, odvraća čovjeka od onoga što je duhovno. U prevelikoj brizi za stjecanje materijalnih dobara, čovjek gubi osjećaj za duhovne vrijednosti te ih postupno može i potpuno zanemariti. Tako se iz pohlepe za vremenitim odriče Vječnosti. Starozavjetni sveti pisac govoreći o mudrosti, veli: «Pomolih se i razbor dobih, zavapih i primih duh mudrosti. I ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.» Osobito su dojmljive Isusove riječi u evanđelju: «Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.» Tako je Isus na način istočnjačkog pretjerivanja želio izraziti nevjerojatno veliku pogibelj za spasenje, u kojoj se nalazi onaj čovjek koji je zarobljen materijalnim dobrima.

Čovjekova životna iskustva i narodna mudrost uvijek su nadahnjivale pisce koji su to znali lijepo sročiti u pisanoj riječi. Tako imamo i ovu priču:

Bio jednoč siromašan postolar koji je uvijek bio dobre volje. Tako je bio sretan da je od jutra do večeri veselo pjevao. Pod njegovim prozorom bilo je uvijek djece koja su ga slušala.

Odmah pored postolara živio je vrlo bogat čovjek. Taj bi cijele noći brojio svoje zlatnike. Tek je ujutro pošao u krevet. No, nije mogao spavati jer je čuo postolara pjevati. I jednog se dana dosjetio kako će postolara spriječiti u pjevanju. Pozove ga k sebi, a on se odmah odazove. Na veliko iznenađenje bogataš mu daruje punu kesu zlatnika.

Kad se postolar vratio kući, otvorio je kesu s novcem. Još u svojem životu nije vidio toliko novca. I brižljivo počne brojiti.

Postolar se bojao toliki novac pustiti s vida. I zato ga je uzeo k sebi u krevet. Misleći neprestano na njega, nije ni zaspao. Zato novac odnese na tavan. To nije bilo sigurno mjesto. Stoga rano ujutro vrati novac opet dolje. Mislio ga je staviti u peć, ali ga radije odnese u kokošinjac. Još uvijek nije bio zadovoljan pa ga odnese u vrt i zakopa u duboku jamu.

Postolar od brige nije mogao ni raditi ni pjevati. A ni djeca ga više nisu posjećivala. Sav nesretan otišao je po novac i vratio ga susjedu: «Molim te, uzmi natrag novac. On me je učinio bolesnim, a i moji su me prijatelji napustili. Opet želim biti siromašan postolar kao i prije.» - I opet je otada sretan pjevao i radio.

Evanđelist Marko opisao je susret Isusa s jednim čovjekom koji je želio doznati što mu valja činiti da bi postigao spasenje. Zabrinut za svoj spas, pitao je čovjek: «Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?» Isus mu je odgovorio da mora vršiti Božje zapovijedi, a čovjek je zadovoljno ustvrdio da to on uvijek čini. Taj se odgovor Isusu svidio i pozove ga za svojeg učenika. No, prije toga neka svoj imetak podijeli siromasima. I tako će namjesto zemaljskog blaga steći blago na nebu. I evanđelist veli: «On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.» Njegovo blago na zemlji toliko mu je bilo srcu priraslo da ga se nije mogao odreći.

Isus, ožalošćen što je bogataš odbio njegov poziv i svjestan kako bogatstvo čovjekom zagospodari - dva puta je svoje učenike upozorio da će bogati ljudi teško doći u Kraljevstvo Božje i da je «lakše devi kroz ušice iglene nego bogatašu u Kraljevstvo Božje».

I nama je poznato da baš materijalno izobilje čovjeka udaljuje - i od drugog čovjeka i od Boga. Bogatstvo čini čovjeka nezasitnim, sve više pohlepnim, škrtim, sebičnim i bezosjećajnim. U zgrtanju materijalnih dobara ne preostaje mu ni toliko vremena da se Bogu pomoli, da pođe u crkvu, da se pozabavi sa svojom obitelji i brine za stare roditelje. Tek su iznimke oni imućnici koji se ne daju svojim izobiljem zarobiti, već daruju u dobrotvorne svrhe i Bogu su zahvalni.

Biblija na mnogim mjestima upozoruje da je bogatstvo velika pogibelj za čovjekov spas. Isus u više navrata, kako smo čuli i u današnjem evanđelju, s velikom zabrinutošću na to skreće pozornost. Ne dajmo se zarobiti materijalnim dobrima i tako zaboraviti na svoju dušu! Amen.