9. rujna: 23. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

Objava: 07.09.2018

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U on vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to će reći: "Otvori se!" I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" (Mk 7,31-37).

________

 

Noge je imao zdrave i hodao je. Ali je bio gluh i nijem, razumio je jedva nešto, dokazati mu nisu mogli ništa. Jednostavno su ga primili za ruku i — hajde s nama! Vidjet ćeš, što će biti.

Imao je što vidjeti. Muž, kojemu su ga doveli, dotaknuo je njegove uši i njegova usta i nešto izgovorio. Gluhonijemu se otvorio novi, nepoznati svijet. Počeo je slušati i razumijevati, govoriti i razgovarati. U trenutku je spoznao, kako je za nešto veliko dosada bio prikraćen. Kakvo iznenađenje, kakvo veselje, za nj i za one, koji su ga doveli Isusu. Da nisu, zacijelo bi cijeloga života imao zapečaćene uši i zavezan jezik.

Započinje nova školska i vjeronaučna godina. Mnogi kršćanski roditelji svoje će dijete dovesti Isusu. Neki prvi puta i doslovno, drugi će samo podsjetiti i potaknuti. A što će biti s onom djecom, čiji roditelji to neće učiniti?

U mladim vjeronaučnim skupinama sve više ima pojetilaca, koje nisu ovamo doveli roditelji. Doveli su ih suškolarci, dovela ih je prijateljica. Razna hodočasnička mjesta posjeti mnogi hodočasnik, koji ne bi sam došao. Doveo ga je netko, tko mu je rekao, kako je tamo lijepo i kako si čovjek u susretu s Bogom i Marijom umiri srce. Na naše župske, međužupske i međubiskupijske susrete mnogi bolesnici ne bi mogli sami doći; dođu, jer su ih drugi pozvali i doveli.

Nije potrebno, da nekoga baš za ruku uzmeš i dovedeš. Možeš mu pohvaliti ljepotu Bogoslužja u nekoj crkvi. Možeš mu spomenuti sreću, koju si doživio kod dobre ispovijedi i dostojne Pričesti. Nekoga ćeš dovesti Isusu tako, da ćeš mu dati u ruku vjersku knjigu, drugoga tako, da ćeš slušati, dok ti se bude jadao i obećati mu, da ćeš za njega moliti. Poziv: »Pođi sa mnom, idemo zajedno na duhovne vježbe«, je mnogoga doveo Isusu…

Tko zna, koliko je među nama duhovno gluhih samo zato, jer nema nikoga, koji bi ih doveo Isusu.