Na Nedjelju muke Gospodnje koju zovemo i Cvjetnica, obred blagoslova maslinovih grančica i drugog cvijeća koje vjernici tradicionalno donose na blagoslov predvodio je mons. Vlado Košić u zajedništvu s mons. Markom Cvitkušićem, preč, Markom Karačom i vlč. Mariom Šagoljem. Nakon procesije oko naše Katedrale i kroz Gradski park, koja simbolizira Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, vjernici su se za križem uputili u Katedralu na nastavak misnog slavlja.
U homiliji biskup Košić je rekao: „Kada razmišljamo o ljudskim stradanjima, osobito o ratovima u XX. stoljeću, kada se pitamo kako je bilo moguće da su se ljudi tako okrutno međusobno ubijali, dapače i mučili jedni druge u ime nekih ideologija – nacizma, fašizma i komunizma, u ime velikosrpstva i osvete zbog lažnih mitova koji su otrovali tolike duše – tada pogledajmo na križ Kristov. Ako mislimo da su Auschwitz, Jazovka ili Ovčara mjesta koja govore da Boga više nema, da je Bog napustio ljude, onda se okrenimo prema Golgoti i zagledajmo se u krvavo lice Kristovo, u njegove rane na probodenim rukama i nogama, u njegovom probodenom boku i uronimo u otajstvo zla /mysterium iniquitatis/, ali tu nećemo sresti vlast đavla i zloga, nego i u taj misterij ušao je Bog tako da i u njemu zavlada – Krist je naime „sašao nad pakao“, mogli bismo reći: Kristov ulazak „ad inferum“ znači i uništenje zla, pobjedu nad zlom, ovladavanje zla ljubavlju i dobrotom. Poslije Kristove smrti na križu više ni jedno zlo ne pobjeđuje, više ni jedna mržnja ne caruje, više ni jedno ubojstvo ni mučenje ljudi nije prepušteno zlu jer – Krist je to iskusio, on je to svojom ljubavlju pobijedio, on je u tom našem trpljenju, nije daleko i mi nikada nismo sami!
Kristov križ govori nam i o ljudskim izdajama, zatajenjima, strahu zbog kojeg i mi danas – kao nekoć apostoli, Juda i Petar – bježimo od trpljenja, bježimo i od Boga, ali on ne bježi od nas, on nas ponovno i ponovno zove i okuplja, želeći nam dati smisao i novu snagu da s njim prevladamo svaku kušnju i svaki križ. Klanjamo Ti se, Kriste , i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet! Amen.“
Poseban ukras ispred glavnog oltara bili su ovogodišnji prvopričesnici s časnom sestrom Karlom Ivančić, kao i velik broj naših miinistranata.
Pjesmom je misno slavlje uveličao Katedralni zbor Sveta Cecilija pod ravnanjem đakona Roberta Jakice i uz orguljašku pratnju Marijane Boček, a pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Luki uz podršku zbora su izveli solisti vlč. Mario Šagolj, bogoslov Tomislav Vojvodić, Mario Šarić, Zlatko Vidulić i Verica Posilović.
