Misu Večere Gospodnje 30. ožujka na Veliki četvrtak u našoj katedrali predvodio je biskup Vlado u zajedništvu s našim svećenicima. Pred punom Katedralom propovijedao je župnik preč. Marko Karača i na lijep i jednostavan način objasnio značenje toga dana.
"Dragi biskupe, svećenici, bogoslovi, draga braćo i sestre! Veliki četvrtak prepun je važnih događaja. Na Veliki četvrtak prije podne slavi se samo jedna misa u cijeloj biskupiji, a slavi ju biskup u katedrali u koncelebraciji sa svojim svećenicima. Ta se misa naziva MISA POSVETE ULJA – jer tada biskup blagoslivlja ulja koja će se tijekom godine koristiti za krštenje, potvrdu, bolesničko pomazanje, sveti red i za katekumene. Također, tada svi svećenici obnavljaju svoja svećenička obećanja – što je vrlo znakovito s obzirom da je Krist na Posljednjoj večeri ustanovio euharistiju i sveti red. Ovim MISOM VEČERE GOSPODNJE započinje sveto Trodnevlje vazmenog otajstva – Isusove muke, smrti i Uskrsnuća.
Ovom misom – slavimo i obnavljamo događaj Posljednje Večere koju je Isus blagovao zajedno sa svojim učenicima. Mi kao slavitelji Večere Gospodnje trebali bismo barem shvatiti a i pokušati ponovno doživjeti – onaj događaj i uživjeti se u stvarnost koja se zbivala tijekom te večere. Međutim, što se događalo u mislima i srcima apostola te večeri – vjerojatno nikada nećemo moći saznati. Možemo samo zamišljati i pretpostavljati. Ali ono što nam je poznato jest – kako je Isus znao da je došao njegov čas odlaska iz ovoga svijeta i povratka k Ocu. Dok je Isus pripremao svoje učenike na sve ono što će mu se dogoditi – nagovješćujući im svoje odbačenje, izdaju, osudu i razapinjanje – čini se da oni uopće nisu shvaćali i razumijevali kako to Isus govori upravo njima. Evanđeoski tekst nam daje dojam – kao da učenici ne doživljavaju ozbiljnost situacije i kao da su Isusove riječi upućene nekim drugim ljudima, a ne onima koji sjede s njime za stolom.
O ustanovljenju Euharistije govori nam sveti Pavao onako kako je to slavljenje došlo do njega predajom Crkve i kako ga je Crkva u Pavlovo vrijeme slavila. Riječi pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristovu navodi Pavao onako kako su se one izgovarale u obredu mise i kako ih svećenik do dana današnjeg na svakoj svetoj misi izgovara.
EVANĐELJE nam govori o Isusovu primjeru ljubavi i njegovoj zapovijedi ljubavi. U ono doba jedan od značajnih čina ljubavi bio je pranje nogu gostima. To je u bogatijim kućama činio jedan od slugu. Isus, koji je često naglašavao da onaj koji je prvi među braćom mora svima služiti, htio je to ove večeri primjerom pokazati. Da bi mogao svojim vjernicima ostaviti ljubav kao prvu i najveću zapovijed i kao znak njihove pripadnosti njegovoj zajednici vjere on im primjerom pokazuje ljubav i služenje. Bila je to zadnja pouka, zadnja oporuka koju je Isus rekao prije svoje smrti. Zar ne – da čovjek govori ono što smatra najvažnijim baš u onom trenutku kada zna da odlazi, da umire. Isus, kao svoju oporuku, govori svojim učenicima, govori nama: „Ponizno služite jedni drugima“! Ako bismo svoje razmišljanje o velikim otajstvima večerašnjeg slavlja htjeli sažeti u jednu bitnu misao, ona bi glasila ovako: Isus se svojom Posljednjom večerom oprašta od svojih učenika. On naime neće više biti na ovom svijetu onako kako je bio do sada, u liku čovjeka. Njegovim uskrsnućem koje će brzo uslijediti On će biti duhovno prisutan sa svojim vjernicima kroz sve vjekove. Isus koristi ovaj oproštaj da objavi nove načine svoje prisutnosti među svojim vjernicima. To su ove svetinje koje večeras spominjemo i slavimo.
Euharistija je prisutnost tijela i krvi Kristove pod prilikama kruha i vina – da bude trajna žrtva koju će Isusova Crkva zajedno s njim, duhovno prisutnim, prinositi Bogu za svoje spasenje i za spasenje svega svijeta. Ona je i hrana našim dušama za rast vjere i ljubavi. Svaki put kad prinosimo i blagujemo Kristovo tijelo i krv, vršimo spomen njegove smrti i uskrsnuća. Euharistija je sakrament Kristove ljubavi do smrti i može mu biti dionikom samo onaj vjernik koji prihvaća Kristovu zapovijed ljubavi.
Draga braćo i sestre – stojeći pred slavljem smrti i uskrsnuća Kristova, stojimo pred svetim znakovima njegove današnje i trajne prisutnosti u svojoj Crkvi i to: ZNAKOM EUHARISTIJE – spomena njegove smrti i uskrsnuća koji se trajno među nama obnavlja. ZNAKOM SVEĆENIŠTVA – kao Kristove učiteljske, posvetiteljske i pastirske službe. ZNAKOM SVEOPĆE LJUBAVI – kao pokazateljem pripadnosti Kristu. Neka nas ova Vazmena slavlja obnove u svijesti i vjeri tih stvarnosti – u kojima danas u svom kršćanskom životu susrećemo živoga Krista, našeg Spasitelja. Gospodnja večera – želi utemeljit zajedništvo, zajedništvo među nama, suslavljenicima i zajedništvo s našim Gospodinom.
Osjeća li se u našem euharistijskom slavlju nešto od toga? Nije li to slavlje mnogima od nas postala puka dužnost, bogoslužje koje nam je zapovjeđeno, na kojem sudjelujemo kao pojedinci, a da ne uzimamo na znanje susjede lijevo i desno? Time promašujemo smisao ove gozbe. Ispravno postupamo samo onda – ako smo jedni za druge tu, ako jedni drugima darujemo blizinu, zajedništvo, prijateljstvo, ako jedni druge ohrabrujemo i tješimo – ako smo povrh toga spremni – i one na rubu društva, opterećene krivnjom, neuspjele u životu – primiti u našu sredinu i dati im novu priliku. Ne bismo li to trebali uzeti kao program za uskrsno vrijeme radosti? Ovu večer posebno uronimo u otajstvo Isusovog neizmjernog dara kojeg nam je ostavio u otajstvu Euharistije." poručio je župnik.
Pjevanjem je misu pratio zbor pod ravnanjem jelene Blašković i uz pratnju orgulja na kojima je svirao vlč. Robert Jakica.
